GOSPODINE

GOSPODINE
Gospodine, ne daju mi rime da Vas nazovem Dželatom,
jer, isjekli biste Gospodine glasne žice slavuja tananim zvukom Vaše grube riječi!
Iscjepali biste marame svevišnjih boginja i iskidali meso egzotičnog ukusa,
koje niste samo jednom okusili, Gospodine. 
Ne dopušta mi pero da Vas nazovem Moćnim, Gospodine,
jer, ne možete Vi bez osjeke laku pjenu obale otopiti,
niti krater tuge jezerom radosnica ispuniti.
Ne možete Vi, Gospodine, krunom dušu pjesnika objesiti
niti tijela mrtvih leptirova vaskrsnuti…
Ne da mi sloboda da Vas u tamnicu zaborava zaključam Gospodine,
jer bili ste Vi sunce u mračnoj džungli, Gospodine,
bili ste Vi ris što plijen osluškuje i skromno ga obilazi 
uprkos tonama gladnog nestrpljenja. 
Ne daju mi ruke da Vas u ogledalo prošlosti bacim Gospodine,
jer ugledaću sočivo fotoaparata u kojem se odraz Vaš naopak sakrio...
Hajde da se igramo slatkog grožđa u vinogradima septembra, Gospodine,
da pomislim da još uvijek ste ona ista nepomična zvjerka,
koja će čuvati od lopova to zabranjeno voće. 
Ne da mi ni sumnja da Vam sudim Gospodine,
Presuda bi otključala sve zatvore romantike zbog znamenitosti Vašeg grijeha
Znam… Siti ste Vi, Gospodine, tih buđavih riječi,
koje daju šmek Vašem novom piću u opijenoj ljetom čaši.
Gospodine, ne daju mi mane da Vas nazovem Suvišnim, 
jer, ne možete Vi, Gospodine, biti neprimjetnim stvorom.
Ali ne mislite Gospodine da ću Vas još dugo pjevati,
da ću Vas vječno čuvati u zavežljajima princezinih snova.
I ako me još jednom poljubite, Gospodine,
napisaću o Vama knjigu i pokloniti je kaminu Vašeg srca.

Moskva mart 2019