MOŽDA SAM...

MOŽDA...

Možda sam te laktom slučajno gurnula
sa ivičnjaka pamćenja
na liticama Beach Head-a,
jer kaput mojih očekivanja
bio je za nekoliko brojeva veći;
...
Ili sam te uplela u svoje kose šnalicama kupljenim
u gradu velike jabuke
i nastavila svoj ples na Kubi smjeha.
...
Možda su onog dana u Londonu lile kiše
da zustavili bismo se pod istom nastrešnicom
gdje nisam te uspjela primjetiti u gužvi;
...
Ili si možda u avionu sjedio ispred mene
dok njemu sam čitala pjesme Lorda Bajrona...
Možda si mi mahao iz muzeja Puškina
onda kada sam te sanjala u bijelim noćima Petersburga…
Ili si mi slučajno ispao iz rama
kada sam na klaviru stavljala sliku svog vjenčanja…
...
Možda si mi stajao iza leđa onda kada sam
kupovala šarene balone
u moskovskom parku Gorkog,
disao za mojim lijevim ramenom
u čokoladnici Pariza
i obučavao telohranitelje moje ljubavi u Rimu…
...
Možda smo imali iste greške na testu iz geografije života,
a učiteljica stida nas je krivo ocijenila;
Ili su nam zamijenili karte
kada smo maštali o putovanju vozom do Berlina…
...
A možda nikada nisi ni otputovao
iz našeg malog grada.

Dušica Labović