Menu

BOCA SOKA

Ranjena životinja u šumi odmara, ranjeni čovjek reži.

«Ulazim u kafić (samoposluživanje). Nema slobodnog mjesta. Kupujem bocu soka i kokice. Dok plaćam račun, jedan sto se oslobađa. Sjedam i otvaram tablet. U jednom trenutku vidim da je pored mene sjeo neki tinejdžer. U ruci drži plastičnu čašu istu kao moju. Odjednom, bez imalo ustručavanja, otvara moju bocu i sipa sebi sok.
    Kakvo nevaspitanje, razmišljam u sebi. Možda nema novca. Žedan je. Otvara kesicu čipsa i jede. Na ruci ima neki super sat. Ponovo sipa sok iz moje boce i ne gledajući me u oči. Ja ga uporno posmatram, ali on ništa. Skroluje u svom telefonu. U meni počinje da tinja nervoza. Zar je moguće da je ovoliko bezobrazan? Ok, nije mi žao soka, ali da pita barem! Ponovo uzima bocu i sipa treću čašu, zatim četvrtu. U meni sve gori!!!
    Na dnu boce je ostalo možda za još jednu čašu ili dvije. Mora da je jako žedan a duplo više bezobrazan. Razmišljam šta prvo da mu saspem u lice. U tom trenutku pogledi nam se susreću. On me dugo posmatra u oči. Pokušavam izrazom lica da mu dokažem da je prešao svaku mjeru. On konačno uzima moju praznu čašu i sipa mi sok. Odlučio je da podijeli sa mnom zadnje što mu je ostalo. Hej! Zatim, jednostavno polako ustaje i odlazi odnoseći bocu u smeće.
    Sva ljuta odlučujem da izađem za njim, uzimam ruksak sa poda i pored svojih nogu vidim neotvorenu bocu soka. Svoju neotvorenu bocu soka.»

Kada osuđujemo ljude, mi ne znamo ništa o njihovim namjerama, željama, razlozima, njihovoj prošlosti. To loše što vidimo u drugim ljudima nije odraz njihove unutrašnjosti, već naših očekivanja, sposobnosti nositi se s problemima.
Mi poznajemo ljude koji žele da budu u pravu, ali sami u to ne vjeruju. Mi znamo ljude koji žele da dišu, koračaju, budu najbolji, izmisle formulu pobjede, ali u odnosu na druge. Ranjena životinja u šumi odmara, ranjeni čovjek često reži. Ponekad na lijep način, ali reži. Reži na druge ljude. Ne može se živjeti srećno na osnovu osude drugih, jer ona nikada nije tačna, ona je samo misao sačinjena iz pogrešne, plitke namjere samoptvrde da si bolji.

#dušicalabovićkolumna
#dušicalabović